Glazbeno-scenskim uprizorenjem Curo draga iz sokaka moga svečano su otvorene ovogodišnje 55. Vinkovačke jeseni.
Scenarij odigran na pozornici u središtu Vinkovaca podsjetio je gledatelje na istinitu vinkovačku priču o nikad prežaljenoj ljubavi, ali i o istinskim životnim i moralnim vrijednostima u jedinstvenoj sadržajnoj cjelini prožetoj elementima tradicijskoga života.
Autor scenarija i redatelj svečanoga otvorenja Marko Sabljaković istaknuo je kako su ideja i motivacija bili protkati ljubav kroz sadržaj scenarija kao sveprisutnu i svevremensku pojavnost inspiriranu ljubavlju Ivana Kozarca. Tema svečanosti otvorenja Curo draga iz sokaka moga stih je iz antologijske Kozarčeve pjesme Milov'o sam.
Svečanost je pokazala različitost tradicionalnih plesova, pjesama i kola, a narodno ruho svu raskoš i bogatstvo Šokadije koje je brižno čuvano kako bi u prigodi otvorenja najznačajnije hrvatske tradicijske manifestacije zablistalo na radost mnogobrojnih gledatelja i zaljubljenika u tradicijsku kulturu. Vrlo pozitivne i mnogobrojne reakcije na svečanost otvorenja ukazuju na sjajan uspjeh autora scenarija i svih sudionika. Nastojalo se da iskrene emocije i ljubav utakne proteklih nekoliko mjeseci u scensko ostvarenje scenarija osjete publika i gledatelji pred malim ekranima, a što se sudeći prema reakcijama i dojmovima itekako ostvarilo. Posebna je radost isijavala na licima glumačkoga ansambla i ostalih sudionika programa.
Uz mnogobrojan glumački ansambl izvrsne su uloge odigrali i glumci retkovačkoga kazališta Zdravko Šinjori, Marija Mrvičin, Vesna Šinjori te članovi dječjega ansambla Kazališta „Mika Živković“ i KUD-a „Sloga“ u Retkovcima. Scenografiju pozornice Vinkovačkih jeseni potpisao je Dražen Matijašević, također član ansambla retkovačkoga kazališta.
Posljednje je tri godine Marko bio asistent i suradnik nastavnici Ani Cvenić, a od 43. Vinkovačkih jeseni dio je glumačkoga ansambla. Ove godine, poučen iskustvom i znanjem svoje prethodnice, po prvi je put samostalno napisao scenarij i prihvatio se redateljskoga angažmana. Autoru i redatelju rad na scenariju bio je vrlo uzbudljiv obzirom na veliku odgovornost i očekivanja. Trebalo je opravdati visoku umjetničku razinu svečanoga otvorenja koju je postavila nastavnica Cvenić. Situacija s koronavirusom dodatno je otežala organizaciju jer je velik dio posla trebalo uraditi u vrijeme potpune karantene, a intenzivan proces rada trajao je od siječnja pa sve do početka manifestacije. Međutim, pozitivne reakcije svakako govore o kvaliteti i visoko postavljenoj ljestvici, a Marko Sabljaković najavljuje kako se s radom na sljedećem scenariju već započelo, a kreativnosti, mašte i ideja zasigurno neće nedostajati.
Svečanošću otvorenja Vinkovačkih jeseni pred suvremenoga čovjeka donosimo sliku Slavonije – njezina negdašnjega života i ljudi. Upravo život Slavonije intrigirat će književnike, umjetnike i puk željan otrgnuti ga zaboravu u sadašnjosti. Danas, neiscrpan je izvor odabira teme svečanoga otvorenja događaja za koji možemo kazati kako jest krunom tradicijske kulture Hrvata. Nekadašnje siromašno vinkovačko predgrađe uz rijeku Bosut nazvano Krnjaš, kultno mjesto književne riječi u kojemu su rođeni ili pak živjeli vinkovački književnici i pjesnici Ivan i Josip Kozarac, Joza Ivakić, Stjepan Đaković, Ivan Berislav Grigić i Miroslav Slavko Mađer, postat će sinonimom slavonskoga života. I otuda motiviranost odabirom teme ovogodišnjih jubilarnih 55. Vinkovačkih jeseni – Curo draga iz sokaka moga. Stih je to ljubavne pjesme Ivana Kozarca Milov'o sam… koja će mu priskrbiti put ka trajnoj popularnosti. Večerašnjim scenskim prizorima svečanoga otvorenja želimo ukazati na njezinu stoljetnu neprolaznost, a nadasve svevremenost.
Vinkovci – jedan od najstarijih naseljenih europskih gradova današnjim razvojem i napretkom ne smije zaboraviti jedinstvene tradicijske posebnosti koje ga ističu drukčijim u odnosu na druge. Kao graničarsko kulturno sjedište s kraja 19. stoljeća, grad na Bosutu biva metropolom Šokadije. Krnjaš, čije ime upućuje na krnji slavonski sokak, protežući se samo uz jednu obalu rijeke Bosut područje je naseljeno još krajem 17. stoljeća. Do današnjih je dana taj dio Vinkovaca sačuvao mnoge značajke tradicijskoga života i kulture domaćega starosjedilačkog stanovništva – vinkovačkih šokačkih rodova, koji ga je nastanjivao. Ono je oduvijek mjestom stvaralačkih nadahnuća pa ne čudi što je snažno utjecalo na mladoga Ivana Kozarca obilježivši njegov književni put. Vinkovačke su jeseni prigoda promicanja vrednota grada. Zahvaljujući najznačajnijoj manifestaciji hrvatske tradicijske kulture okupljalištem je brojnih zaljubljenika u folklornu baštinu, ali i neizostavno mjesto turističkih pohoda. Smatram kako su život i književna ostavština Ivana Kozarca vrelo zanimljivosti, a obnovljena rodna mu kuća u vinkovačkom Krnjašu zaslužuje pažnju i doživljajno iskustvo. Neka Jeseni budu uspomena na davna vremena, sjećanje na ljude bez kojih ne bismo danas baštinili tradiciju i ljubav prema riči šokačkoj, običajima, pjesmi, igri, kolu i ruhu.
(Marko Sabljaković)
